četvrtak, 29.01.2009.
ENGLISH LANGUAGE
Dragi prijatelji,
Većina ljudi ima više želja, a naš Ivan samo jednu da prodiše i to uz pomoć aparata (stimulatora) koji bi mu se ugradio u Švicarskoj.
Zbog skupoće rehabilitacije koju želimo Ivanu priuštiti tamo, te kupnje kolica i druge opreme koja mu je potrebna prinuđeni smo prikupiti novčana sredstva. Želja mu je da sjedne u kolica i dođe svojoj kući.
Nastradao je 19. srpnja 2007. godine skokom u rijeku Dravu nakon radnog dana. Ozlijedio je vratnu kralježnicu, time moždinu i ostao skroz nepokretan, diše cijelo vrijeme na respiratoru. Nikada nije gubio svijest, te još uvijek ima nadu u vlastiti boljitak. Od tada do kraja studenog 2008. godine nalazio se u Osječkoj bolnici. Tada odlazi u Švicarsku, tamo boravi 2 tjedna te biva vraćen u Hrvatsku radi liječenja velikog dekubitusa koji još uvijek nije izliječen. Sada se nalazi u Zagrebu u Klinici za infektivne bolesti „Fran Mihaljević“, gdje ga je uputio Hzzo na liječenje dekubitusa. Preduvjet ugradnje stimulatora je izlječenje dekubitusa.
Molim Vas, pomozite koliko možete jer 21-godišnji nekad vrlo aktivni dečko u društvu sada čeka pomoć baš od Vas.
Psihički stabilan, pun volje za životom, sa svjetlom u očima koje se neće ugasiti ako Vi pomognete.
Za liječnike je pacijent bez perspektive, ali za nas naš Ivan.
BIOGRAFIJA
Ivan Prgomet rođen je 05. listopada 1987. u Slav. Brodu. Živi u Slav. Šamcu u religioznoj radničkoj obitelji sa roditeljima i dvije sestre. Već od malih nogu pokazao je da je višestrano talentiran. Ništa mu nije bilo rastaviti motor do zadnjeg djelića i opet ga sastaviti za pola sata ili s tatom raditi centralno grijanje. Već kao mali odlazio je s tatom na Lovačku kuću, te je tako razvio jednu od svojih velikih ljubavi, lov. Svirao je tamburicu u lokalnom tamburaškom sastavu. Sudjelujući u mnogim dobrovoljnim aktivnostima korisnim za društvo, te zahvaljujući svojoj društvenosti, član je mnogih društava.
U rodnom selu 2002. godine završio je osnovnu školu. Potom je upisao srednju Industrijsko-obrtničku školu u Slavonskom Brodu te ju 2005. godine uspješno vrlodobrim završio. Nedugo nakon toga položio je vozački ispit. Pri školovanju redovito pohađa praksu u Instalaterskom obrtu „Boss“, Slavonski Šamac. Za vrijeme školske prakse obavljao je razne poslove u struci za istog poslodavca, te radio na terenu diljem Lijepe naše, gdje je stekao bogato radno iskustvo. Nakon uspješnog završetka škole zapošljava se u istoimenom obrtu u struci elektroinstalatera. U listopadu 2006. završava civilnu vojnu obvezu kojom je marljivim radom, puno pridonio našoj općini Slavonski Šamac.
Kako bi njegova najveća ljubav postala regularna na papiru, sa 18 godina polaže lovački ispit u kojem se istakao kao najbolji u svojoj skupini.
Kratko nastavlja raditi na starom radnom mjestu, te se u siječnju 2007. godine zapošljava u Brodmont d.o.o. Slavonski Brod. Nakon par poslova na terenima, zapošljava se u Osijeku gdje se gradio Koridor C 5. Pošto se pokazao vrlo iskusnim i marljivim radnikom nudi mu se završavanje „Tečaja ožarivanja“ čije troškove snosi poslodavac. Uspješno ga završava u srpnju 2007. godine. Spremao se na teren u nuklearnu elektranu „Krško“, no to se nije ostvarilo.
Želja i namjera su mu bile upisati Elektrotehnički fakultet.
Njegov boravak u Osijeku, završava kobno nedaleko od radnog mjesta, te se od 19. srpnja 2007. godine nalazi u Osječkoj bolnici na Odjelu za intenzivno liječenje.
Građani koji žele financijski pomoći Ivanu mogu novac uplatiti na Ivanov račun u PBZ-u, i to
Kunski račun: 2340009 - 3209714335
Devizni račun: 20331000853
IBAN je HR10 2340 0093 2097 1433 5, SWIFT adresa (BIC) Privredne banke Zagreb: PBZGHR2X.
IZVJEŠĆE O IVANU PRGOMET
- Ivan Prgomet, rođen 05.10. 1987. godine u Slav. Brodu, živi u Slav. Šamcu. Završio srednju školu za zvanje elektroinstaleter sa vrlo dobrim. Položio lovački ispit, istakao se kao najbolji u skupini. Položio vozački ispit. Praksu odradio u elektroinstalaterskom obrtu „Boss“, gdje je prilikom rada na terenu u cijeloj Hrvatskoj stekao dobra znanja i vještine. Već kao mali je radio razne poslove koje njegovi vršnjaci nisu znali. Sudjelovao aktivno u Kud-u „Tamburica“ i Lovnoj jedinici „Fazan“. Imao je želju upisati Elektrotehnički fakultet. Zaposlio se pri Đuri Đaković u tvrtci „Brodmont“. Radio u Našicama, kasnije u Osijeku. U međuvremenu položio uspješno tečaj ožarivanja pri „Brodmontu“, kako bi išao raditi u Nuklearnu elektranu „Krško“. To se nije ostvarilo.
- Radio na Koridoru C 5 u Osijeku (Višnjevac) kada je nastradao. 18. 07. 2007. pola sata nakon radnog vremena otišao se okupati sa društvom na rijeku Dravu, jer je bilo neizmjerno toplo. Skočio je na glavu sa nekog „bajera“. Kaže nije osjećao nikakve bolove, da bi potražio liječnika. Očevici tvrde da je vrtio glavom, ali to je radio i prije. Sutra dan je cijeli dan radio, da bi se opet otišli okupati. Ivan je taj dan, 19. 07. 2007. ušao u vodu samo do gležnja i srušio se u vodu, sa glavom okrenutom prema dole. Plutao je dok ga nisu izvukli prijatelji.
- Dolazi hitna pomoć i prevozi ga u Osječku bolnicu. Tada je napravljena pogreška, kada je osoblje hitne napisalo da je skočio taj dan (valjda su pitali očevice). Nitko nije rekao da je skočio dan prije.
- Primili su ga na odjel Neurokirurgije. Disao je, ali svakim danom sve teže. Možda bi i sada disao da su ga odmah stavili na respirator. Bio je vrlo jake konstitucije, od posla. Tamo mu stavljaju „utege“ da bi ga pripremili na operaciju. Treći dan im prestaje disati, oživljavaju ga i stavljaju na respirator. Četvrti dan od dolaska u bolnicu biva operiran.
- 17. 10. 2008. dobio pozitivno rješenje za ugradnju stimulatora disanja u Švicarskoj, koje smo sami ishodili bez ičijeg savjeta. Do 01. 12. 2008. se nalazi u Osječkoj bolnici.
- 01. 12. 2008. putuje u Nottwil (Švicarska). Dobro podnio put. Tamo nakon pregleda liječnici izjavljuju da je loše njegovan i jako zapušten. Loša njega je jedan od razloga tako velikog dekubitusa. Liječenje dekubitusa je uvjet da bi se ugradio planirani stimulator disanja. Nottwil čeka odluku Hzzo. Oni se izjašnjavaju tako da Ivana vraćaju natrag u Hrvatsku jer se dekubitus po zakonu uspješno liječi i kod nas. Hzzo govori da će ga zbrinuti u neki referentni centar u Zagrebu, obećavaju Dubravu, ali zadnji dan govore kako Ivan ide u Kliniku za infektivne bolesti „Fran Mihaljević“.
- 16. 01. 2009. putuje u Zagreb i naveče stiže u Kliniku „Fran Mihaljević“.
- 12. 01. 2009. u Glasu Slavonije izlazi članak kako bi se brat malo publicirao i možda bio primijećen od nekoga
- 13. 01. 2009. izlazi članak u Vjesniku.
Cilj nam je skupiti novac s kojim bi Ivana poslali u Švicarsku, u Paraplegičarski centar gdje se takvi pacijenti mogu liječiti i rehabilitirati. U Hrvatskoj sve ide teško i mukotrpno od prvog dana i nitko se ne želi poduzeti.
U Švicarskoj bi se Ivanu mogao izliječiti dekubitus, izvršiti plastična operacija koja je nužna radi mobilizacije, ugraditi stimulator kako ne bi bio 24 sata na respiratoru (troškove ugradnje stimulatora snosi Hzzo) i rehabilitacija koja se tamo provodi sa takvim pacijentima.
Postoje i kolica kojima bi mogao upravljati glavom, jer ne može ništa drugo pokretati. Oduzet je od 18. 07. 2007. vrijeme prolazi, a Ivanu je dragocjeno. Najbolji rezultati se postižu što ranije.
- 08:54 -
Komentari (51) - Isprintaj - #
